Imam predrasude prema religioznim ljudima, pogotovo katolicima jer su oni najveći dio kulture u kojoj sam odrastala. Radim na njima i ne volim kad ljudi kažu "svi katolici su ovo ili ono", ali imam predrasude prema njima. Kad mi netko kaže da je katolik automatski u sebi zakolutam očima. To nije iracionalna predrasuda; itekako imam za nju podloge u stvarnosti. Uglavnom su u prvom planu katolici koji su isključivi, agresivni itd. a oni "normalni" su u drugom planu, pa se zato čini da ovih isključivih ima više. Možda ih u Hrvatskoj i ima više, zbog cijele postratne klime koja se još uvijek jako osjeća, ali ako gledam globalno, vjerovatno ih nema više tih isključivih. Ne pokazujem svoje predrasude prema njima i neću ih uvrijediti, ali i ja i moja obitelj smo se susretali s mnogo njih koji su nad nama vršili verbalno nasilje, tako da sam zato stvorila predrasudu.
Ukratko - utroba mi se tako ponaša sama. Ali racionalno, ne volim kad netko generalizira bilo koju skupinu ljudi i to me užasno iznervira, ne volim kad netko sve religiozne ljude trpa u isti koš, kad netko sve žene trpa u isti koš, sve muškarce, nereligiozne ljude, gay ljude, whatever. Možda se to može nazvati mojim radom na toj predrasudi, iako i za to mislim da je dio moje "utrobe"; jednostavno ne mislim da jedna pravila vrijede za npr. muškarce, druga za žene, ne volim striktne ladice, a to se odnosi i na katolike.
