Vjerujete li u boga i imate li svoju religiju?

Vjerujete li u boga, imate li svoju religiju ili nekakvu svoju filozofiju vezanu za religijsku duhovnost?

Evo, odgovorit ću prva. Ja sam, kad sam dobro raspoložena, agnostik, kad nisam, onda sam ateist, ali uglavnom sam agnostik. Znam da nitko ne zna da postoji bog, ali zato se to i zove vjera, a ne znanje i uvjerenost da bog postoji, ali meni to nije dovoljno, vjerovanje u nešto bez dokaza. S druge strane, nisam materijalist koji misli da ne postoji ono duhovno nego samo materija, smatram da postoje mnoge "onostrane" i paranormalne stvari koje su teško objašnjive. Ne vjerujem ni u šta, ali vidim logičnost u nekim stvarima, što je slučaj s mojim odnosom prema reinkarnaciji. Imam, vezano za nju, mnogo pitanja, ali s obzirom da priroda fukcionira po principu ciklusa, logično mi je zaključiti da isti ciklus obuhvaća i čovjekovu dušu, štagod to točno značilo, jer smo i mi dio prirode. Ne pripadam niti jednoj religiji ne zato što odbijam ideju boga jer ne odbijam, moja odnos prema bogu je "ne znam, pa prema tome niti vjerujem niti ne vjerujem", nego zato što smatram besmislenim da mi neka vjerska zajednica određuje način života. Odlučim li vjerovati u boga, to mogu učiniti i bez da prihvatim teologiju neke religije koja mi nalaže stvari s kojima se ja nužno ne moram slagati, a jednako tako mogu i spojiti dijelove teologija raznih religija koje meni čine dobro, jer mislim da ne moram, želim li pripadati određenoj religiji, uzeti sve što mi ona servira, ukoliko to mom životu ne čini dobro. Jer religija i vjera jesu zato da ljudima čine dobro. Isto tako, sve religije imaju neke sličnosti, velike, zapravo. Pa ako ja vjerujem u boga, ne vidim razloga zašto bih prihvatila da se on zove Alah a ne Jahve. Svejedno je, zapravo, kako se zove. Bogu su ljudi dali ime, a ne on sam sebi.
Ali to je moje mišljenje. Ne zazirem od religioznih ljudi, jedino mi je smiješno kad vidim da ljudi gutraju baš sve što im se daje, bez kritičkog mišljenja o tome. Treba, valjda, znati zbog čega je netko odabrao baš tu religiju a ne neku drugu, te to sebi argumentirati. Ali tu postaje problem kad su ljudi jednom religijom šopani od rođenja. Blesavo mi je, npr., kad vidim na stranicama Glasa Koncila, da neka žena postavlja pitanje o tome što je sve, s kršćanske strane, u redu da radi s mužem u krevetu.
Opet, ne smatram da su ljudi koji vjeruju glupi. Svatko je drugačiji, svi smo "skovani" na različite načine, i najvažnije je da je čovjek sretan. Ako je sretan s religijom i vjerom super, ako je sretan bez, opet super. Najvažnija je međusobna tolerancija.

Ateist sam, a često mi kažu i da sam nihilist (valjda ide zajedno). Dakle, ne vjerujem u Boga i jako mi je drago što nisam krštena niti rođena u vjerničkoj obitelji.

Ni ja nisam krštena, niti itko iz moje familije. Mi smo čistokrvni bezbožnici

Slažem se sa Sestrom da vjernici nisu glupi. Nikakve generalizacije ne drže vodu, a debila ima i s jedne i s druge strane. Treba napomenuti da postoji razlika između vjernika praktikanata i vjernika po inerciji. Primjerice, u prve ubrajam one iz kojih ta njihova religija naprosto zrači- upoznala sam masu katolika koji se ne slažu sa stavovima matične crkve, naravno ne do te mjere da mogu otvoreno kritizirati, ali u njihovom je društvu sasvim ugodno obitavati- oni vide razliku između morala i retardirane srednjevjekovne tradicije koju u ovim krajevima nazivaju moralom, gotovo je opipljiv taj njihov mir, oni imaju utjehu koja je uvijek ovdje. Naravno, ono što naše ovce od ljudi također nikako ne primjećuju niti ne odobravaju jest da taj spokoj ne dolazi u paketu s Kristom, Sv. Antunom itd. On dolazi sa svakom predodžbom da je nešto ovdje što nam pomaže, što nas štiti i što nam želi dobro- bio to Isus, Krišna ili čarapa koju smo nosili sa 15 kad smo prošli popravni iz matematike pa smo uvjereni da nam donosi sreću. Karikiram, ali vjera jest individualna stvar baš zato jer sami najbolje osjećamo koji je to naš mali bog u kojega vjerujemo, i sami znamo koje doze trebamo, ne nekakvi sakramenti, 1x tjedno misa, 12 očenaša itd. Vjera uglavnom ne ide na recept.

pineapple14 je napisao/la:

Ateist sam, a često mi kažu i da sam nihilist (valjda ide zajedno). Dakle, ne vjerujem u Boga i jako mi je drago što nisam krštena niti rođena u vjerničkoj obitelji.

Isti slučaj i ovdje.

Danas u Jutarnjem mi je ovo zapelo za oko:

''Meni nitko ne može govoriti o Bogu, jer je Bog u meni. Bog je u svakome od nas. Vjera je imaginacija. Ja vjerujem da će moj auto stići u München, a on onda stane u Bregani. To je vjera. Ja vjerujem da će Hajduk pobijediti Varteks, jer sam hajdukovac, ali on izgubi tu najvažniju utakmicu. Ali moja vjera ostaje, i Bog u meni. Postoji dobrota, ona je taj Bog o kojem ti govorim. Ako si dobar čovjek, dat ćeš nešto drugim ljudima, to je Bog u tebi.''

Ne biste vjerovale, autor je Mate Mišo Kovač

complex_particle je napisao/la:

Danas u Jutarnjem mi je ovo zapelo za oko:

''Meni nitko ne može govoriti o Bogu, jer je Bog u meni. Bog je u svakome od nas. Vjera je imaginacija. Ja vjerujem da će moj auto stići u München, a on onda stane u Bregani. To je vjera. Ja vjerujem da će Hajduk pobijediti Varteks, jer sam hajdukovac, ali on izgubi tu najvažniju utakmicu. Ali moja vjera ostaje, i Bog u meni. Postoji dobrota, ona je taj Bog o kojem ti govorim. Ako si dobar čovjek, dat ćeš nešto drugim ljudima, to je Bog u tebi.''

Ne biste vjerovale, autor je Mate Mišo Kovač

sviđa mi se...
rođena sam u kršćanskoj obitelji. ni moji roditelji ni bake ni djedovi nisu nešto previše pobožni. trude se živjeti po onom što je opće prohvaćeno kao dobro, i ja sam tako odgajana. osobno najviše od svega vjerujem u Dobro,, ali nije mi bitno kako to zovem, ponekad Bogom, ponekad samo nekom nadnaravnom silom. mislim da mi On to ne zamjera vjerujem da postoji nešto što sam sama sebi nazvala ''više znanje'', kontakt s tim nečim Dobrim, ali su se Crkveni poglavari stoljećima trudili sakriti to. također vjerujem da svatko tko hoće može dostići to ''više znanje''.
zapravo vjerujem u mješavinu svega i svačega, vjerujem da je sve moguće, ali jednako tolko i sve dovodim u pitanje...uh, mogla bih se raspisati ali većinom bi to bile nepovezane misli jer ne postoji razrađen model mog vjerovanja, a niti sam si ga ja sama sebi razradila....

Vjerujem u NEŠTO,ne znam mogu li to nazvati BOGOM ili nekako drugačije.Ali da,vjerujem. Najviše od svega vjerujem u sudbinu odnosno mislim da je svakome od nas tijek života na neki način zacrtan rođenjem. Također,ne vjerujem u Crkvu kao takvu,niti u ljude koji imaju neke dužnosti u njoj(biskupi,nadbiskupi,papa i slično). Ne želim ići u detaljnije kritiziranje te institucije jer vjerujem da ovdje ima ljudi koji vjeruju u nju i ne želim po stoti put ulaziti u rasprave o tome da li je ispravno moje mišljenje ili njihovo. Svakome svoje rekli bi.

Ako netko prvo mora znati da Bog postoji da bi vjerovao u njega, onda to nije vjera nego znanje. Ako vjeruješ u Boga, ne moraš zato svaku nedjelju ići u crkvu lizati oltar da bi time dokazao svoju vjeru, jer kako kažu "Bog je svuda oko nas". I zašto se pojam vjernika uvijek veže za Boga i crkvu? Kao da ne postoje druge stvari u koje ljudi mogu vjerovati i pritom se smatrati vjernicima, za razliku od nihilista koji sve poriču. Što se pak tiče moje vjere, to je osobno i van institucije, as it should be.

U Boga ne verujem, verujem u sudbinu. Jedno s drugim ne ide.
Žalosno je što ljude, koji stvarno veruju u načela Crkve, vode teške bitange, manijaci, zločinci, mafijaši...

Poštujem ljude koji veruju u Boga, i ja verujem u nešto drugo, Crkvu poštujem donekle (zidove), a o eliti koja vodi Crkvu i svima koji imaju neki čin u njoj- sve najgore.

hahaha... drage moje, Crkvu vode satanisti. Idite lijepo na www.galaksija.com i pročitajte si "ispovijest jednog šamana - Credo Mutwa".

U Boga vjerujem, kršćanka sam, katolkinja i previše ne razbijam glavu o Bogu, postoji li ili ne. Za mene postoji, u takvom duhu sam odgojena, u katoličkoj obitelji, a Bog ko Bog za mene predstavlja neku utjehu. Pojam boga ko boga ne pokušavam shvatiti ni objasniti budući da to mnogim, puno većim filozofima od mene nije uspjelo, pa kako bi onda meni...
Što se tiče prakticiranja vjere iliti odlazaka u crkvu tu sam definitivno zakazala. Osim odlazaka u crkvu na velike blagdane više radi obitelji, nego radi mene same, rijetko kada ću ući u nju. Jedino kada dobijem potrebu otići u nju i pomoliti se, ali onda odlazim kada nije misa.
Na mise sam prestala ići jer odavno nisam srela svećenika koji bi održao propovijed na mojoj intelektualnoj razini i nakon njihovih pričica očito namijenjenim ljudima ograničenih shvaćanja i nazora, počela sam se osjećati u potpunosti prazno i prestala sam odlaziti shvaćajući to kao gubitak vremena.
Što se tiče Crkve kao institucije, imam većinom negativne stvari za reći, a o tome mi se sada baš i ne da jer bi se mogla raspisati i raspisati. Ono što ne volim je kada netko koji ne pripada katoličkoj crkvi, nije katolik i nikada nije bio dio te zajednice počne pljuvati po njoj....
Eto toliko od mene o ovoj temi

Zar samo Katolici smiju pljuvati po katoličkoj crkvi?

Da. To je moje mišljenje. Ja ne govorim ništa protiv drugih crkvi, ni protiv drugih vjera jer se u to ne razumijem niti sam dio njih..Eto, tako ja mislim, slagali se ili ne...Jednostavno sam na to osjetljiva. Jbg valjda odgoj učini svoje

Electra je napisao/la:

Da. To je moje mišljenje. Ja ne govorim ništa protiv drugih crkvi, ni protiv drugih vjera jer se u to ne razumijem niti sam dio njih..Eto, tako ja mislim, slagali se ili ne...Jednostavno sam na to osjetljiva. Jbg valjda odgoj učini svoje

Ovo razumem. Ni ja ne volim kada neko drugi nesto prica za pravoslavnu crkvu. Iako, ja ocigledno pljujem po njoj. Imam osecaj kao da se tada mene napada. Znam, mozda nema mnogo logike, ali tako je .

Tako je Light Inspiration! Ja stvarno imam jako malo pozitivnih stvari za reći o katoličkoj crkvi, al kad netko, recimo "sa strane", pljuva po njoj, ja isto imam feeling ko da se mene napada. Stvarno nema logike, al takav osjećaj imam Možda su nam isprali mozak hahahaha!

imam potrebu ne znam zasto izjasnit se kao vjernik..krscanin.uz nadu da to nece bit shvaceno negativno kao u dosadasnjim slucajevima na slicnim forumima..

.

Prada><GirL je napisao/la:

Ne vjerujem u tzv. boga.Vjerujem u sebe.
Ipak mislim da ću bolje proći na ispitu ako cijeli dan učim nego da cijeli dan molim krunicu da prođem na ispitu

That's right. Teško da će te profesor/ica pustiti ako dođeš bez znanja a s molitvom.

Ja sam katolik,vjerujem u Boga i trudim se da poštujem načela svoje vjere.
Samo ja mislim da je crkva jedno a vjera drugo.
Po meni dobar katolik nije onaj tko je svake nedjelje u crkvi, ili tko se striktno drži svih pravila, a komentira i osuđuje druge.
Mislim da su djela puno važnija od riječi.

Hm, da, super je ta ideja o nepljuvanju po Crkvi od strane nekatolika. Samo katolici smiju pljuvati po Crkvi, ali zato je sasvim ok da Crkva pljuje po svima nama ostalima. Recimo, lezbijka ateistica ne smije reagirati na Crkvino popovanje o neprirodnosti i izopačenosti homoseksualnog seksa, ona ima biti kuš, dok lezbijka katolkinja smije nešto reći. Fin vam je taj koncept! Nije vam palo na pamet da Crkva seže i malo preko glava svojih vjernika svojim utjecajem?

Electra je napisao/la:

Da. To je moje mišljenje. Ja ne govorim ništa protiv drugih crkvi, ni protiv drugih vjera jer se u to ne razumijem niti sam dio njih..Eto, tako ja mislim, slagali se ili ne...Jednostavno sam na to osjetljiva. Jbg valjda odgoj učini svoje

S ovim se ne slažem. Često se događa da je osoba sa strane objektivnija (naravno, ukoliko je obrazovana i informirana) od one koja je odgajana u jednom određenom duhu. Ne moram biti muslimanka da bih imala stav o islamu niti moram biti katolkinja da bih imala stav o kršćanstvu. Mislim da je takav stav diskriminatoran i pomalo rasistički, podsjeća me na muslimanske podjele na "vjernike" i "nevjernike/bezbožnike".

Erzsebet je napisao/la:

Electra je napisao/la:

Da. To je moje mišljenje. Ja ne govorim ništa protiv drugih crkvi, ni protiv drugih vjera jer se u to ne razumijem niti sam dio njih..Eto, tako ja mislim, slagali se ili ne...Jednostavno sam na to osjetljiva. Jbg valjda odgoj učini svoje

S ovim se ne slažem. Često se događa da je osoba sa strane objektivnija (naravno, ukoliko je obrazovana i informirana) od one koja je odgajana u jednom određenom duhu. Ne moram biti muslimanka da bih imala stav o islamu niti moram biti katolkinja da bih imala stav o kršćanstvu. Mislim da je takav stav diskriminatoran i pomalo rasistički, podsjeća me na muslimanske podjele na "vjernike" i "nevjernike/bezbožnike".

Slažem se. A i šta ako je netko bio povrijeđen na neki način od strane predstavnika neke religije, zar ta osoba treba šutjeti ako nije pripadnica te iste religije? Glupost. Ja se u ovoj zemlji zaista kao nekatolkinja i nevjernica ne osjećam dobro došlo. Što zbog klime generalno, što zbog pojedinih vrlo diskriminatornih izjava prema ateistima i agnosticima. Da mi netko u lice kaže da, unatoč tim uvredama i tom mom osjećanju, ja nemam pravo reći nešto protiv crkve jer nisam dio nje, mislim da bih tom nekom opalila šamar.

Anella23 je napisao/la:

Samo ja mislim da je crkva jedno a vjera drugo.
Po meni dobar katolik nije onaj tko je svake nedjelje u crkvi, ili tko se striktno drži svih pravila, a komentira i osuđuje druge.
Mislim da su djela puno važnija od riječi.

I s ovim se slažem.