Kako i kad ste shvatile da ste gay i/ ili lipstick

Kako je išao taj vaš put, kako ste skužile da ste lezbijke, kad da ste lipstick, kako je to sve skupa bilo vezano za pritisak za dečke, itd....?

Teško mi je reći točnu dob jer je to bio više proces nego jedan trenutak... recimo da sam s 11 ili 12 godina imala neku, ali vrlo neodređenu predodžbu o tome da me nešto privlači na ženama i čak pamtim neke lezbijske scene iz filmova i serija koje sam gledala (npr. Xena, Bound), ali tad sam ipak bila dijete i to mi nije ništa zapravo predstavljalo. S 13 godina sam doista postala svjesna da sam lezbijka (i to baš tim pojmom) - dotad sam imala isključivo heteroseksualne fantazije koje sam odjednom eliminirala ženom, he he, što mi je u početku bilo totalno, ne znam, freaky, ali očito mi se svidjelo, ha ha. Ipak, tek sam se u srednjoj školi zaljubila u konkretnu osobu. Iako sam se potkraj srednje furala na neku kao biseksualnost, ne mislim da sam biseksualna jer nikad nisam poželjela imati dečka niti se vidim emocionalno vezanu uz mušku osobu. To mjesto je uvijek u mom životu imala žena

A lipstick sam bila oduvijek tako da se tu nije imalo što skužiti.

hmmm....sve je to skupa jedan dug prices, al sjećam se nekih zanimljivih slatkih detalja
naime, kao mala bila sam mažoretkinja i negdje u 6-7 razdredu bile smo na državnom natjecanju. bila je jedna preslatka cura koju jednostavno nisam mogla prestati promatrati... zatim sam se par put, onako, uhvatila da buljim u snimam cure i zapitala se što mi je...
zatim, jednom sam slučajno našla fotke golih teta na tatinom kopjuteru...ahm, da, tad sam shvatila da kad ih gledam događa se nešto neobično
zatim su žene ''slučajno'' dolazile u moje maštarije...
i tako...
a od uvijek sam si ženstvena, i sviđaju mi se cure koje izgledaju ko žene

Znam da sam se prvi put u curu zaljubila još na kraju 4. osnovne, mada onda nisam shvaćala da sam u biti bila zaljubljena. Imala je nešto u sebi što me tako privlačilo i sjećam se da sam samo o njom mislila, a kada je otišla sam tjedan dana plakala (nije bila iz Hrvatske nego je tu samo došla do bake). Nešto kasnije, imala sam nekih 11 godina prvi put sam se poljubila curom i radi "vježbanja ljubljenja" i nije mi ulazilo u glavu zašto se to treba raditi s dečkima kada se meni sviđalo baš tako s curama. Mislila sam da je samnom nešto čudno, plus da mi se nijedan dečko nije sviđao, pa o tome nisam nikome govorila. Dvije godine sam bila mirna u vezi toga, a onda sam se preselila i promijenila sredinu. Nova škola, novo društvo, vrlo homofobno. Curice koje sline za dečkima i svakoj curi koja nema istog viču da je "lezbačetina". Već u to vrijeme postalo mi je jasno da jesam jedna od "lezbačetina", ali sam i dalje čekala vrijeme kada će mi se dečki početi sviđati misleći da sam možda sa svojih 14 godina premlada da mi se sviđaju dečki. Naravno, cijelo vrijeme sam bila zaljubljena u jednu curu, ali isto tako nije mi palo napamet da to ikome kažem.
U srednjoj se situacija promijenila - zaljubila sam se, ili sam barem mislila da sam zaljubljena, u dečka. Istina je da je izgledao kao cura i sve, ali svejedno je bio muško. To me držalo neka 2,3 mjeseca i taman kad smo trebali biti zajedno ja sam upoznala curu koja mi se odmah jako svidjela i tako - jedino moje iskustvo da mi se ikada svidio neko suprotnog spola. Volim cure i oduvijek jesam.
A lipstick, to sam bila prije, pa sam se na 7 godina zapustila jer sam bila preufurana u grunge, Nirvanu i opčenito sliku zadnje odrpanke, ali čim me to prošlo vratila sam se na staro , hvala bogu.

Pa...koliko god sam ja sam ja ko klinku mislila da me privlače samo dečki, uvijek se nekako ispostavilo da me privlače i cure, ....Prvi put sam bila sa curom prije nekih 6 godina i nisam se nikad do tada tako dobro osjećala! Mislim, uvijek sam imala taj neki "feeling" da me privlače cure i da će me uvijek privlačit, čak i kad sam imala dečka i njima sam rekla za to da me cure privlače...i svaki put mi je sa curom bilo neopisivo dobro! Već prvi put kada sam imala nešto sa curom sam shvatila da se to jednostavno nikada neće promjeniti! Niti to ne želim.... )) I just love girls, ahhhhhh...

hehehhe zgodne pričice... ja nisam imala što shvatiti s obzirom da sam bi.Oduvijek(bar otkad znam za svoju seksualnost i doživljavam ju kao takvu)sam bila takva....naizmjence su mi se sviđale cure i dečki i tu nisam nikad pravila razliku,bila mi je važna samo osoba i što ona meni predstavlja.Meni je to bilo normalno i nisam ništa loše u tome vidjela dok nisam počela nailaziti na ovakve situacije od strane žena:ajoooj ti si bipsićka,garant ćeš me ostaviti zbog k...a,i sa strane muškog djela populacije:jebeno, ti si bi,meni je to preseksi,hoćemo u troje?.Onda sam shvatila da je to jedna jako zapetljana i nezgodna situacija Istina,već jaaaakooooo dugo nisam bila sa muškom osobom,a ako mi se i neki dečko svidi on je uglavnom jako mršav,androginog izgleda i slično.Nikad mi se nisu sviđali "pravi muškarci" ,to mi je baš nekak odbojno uvijek bilo....ali nemogu se zamisliti u nekom emocionalnom odnosu sa dečkom,i moram priznati da se u svom zamišljanju budućnosti uvijek vidim sa ženom....

She Glows In The Dark je napisao/la:

.ali nemogu se zamisliti u nekom emocionalnom odnosu sa dečkom,i moram priznati da se u svom zamišljanju budućnosti uvijek vidim sa ženom....

Hm, ne čini li te ovo ipak lezbijkom? (Nemoj ovo pls shvatiti kao atak na biseksualnost, nego se meni nekako čini da su emocije važnije od seksa...)

Erzsebet je napisao/la:

She Glows In The Dark je napisao/la:

.ali nemogu se zamisliti u nekom emocionalnom odnosu sa dečkom,i moram priznati da se u svom zamišljanju budućnosti uvijek vidim sa ženom....

Hm, ne čini li te ovo ipak lezbijkom? (Nemoj ovo pls shvatiti kao atak na biseksualnost, nego se meni nekako čini da su emocije važnije od seksa...)

Ne,ne sve je u redu,nisam shvatila kao atak.. to su me mnogi ljudi pitali,ali iako sad to nemogu zamisliti u ovom periodu života(vezu sa muškom osobom) to ne znači da me u budućnosti neki muškarac/dečko neće privući i emocionalno.Svijet je šarolik i pun različitih krasnih ljudi tako da to nemogu sa sigurnošću reći.Ali kao što sam rekla u prijašnjem postu,ja se uvijek zaljubljujem u osobu a ne u spol.To što se već dugo za nijednog dečka nisam emotivno zainteresirala,ne znači da više nikada neću...No defiitivno nisam jedna od onih koja bi curu prevarila s dečkom,jer to su obično predrasude prema biseksualnim osobama.Vjerna sam i posvećena 100 posto vezi sa osobom kojom jesam...

sa 10, 11 god u 5 razredu osnovne škole

Da sam lezbijka tj. lipstick lezbijka, sam znala oduvijek, još od vrtićkih dana.Sa 16 godina, kad sam se prvi put zaljubila, sam postala u potpunosti svjesna svoje seksualne orijentacije.Nisam imala nikad fazu negiranja,kao što neke osobe imaju,jednostavno je to bilo i jest sasvim prirodno za mene.Što se tiče dečkiju, uvijek sam s njima imala iskrenija, pouzdanija i dublja prijateljstva.A što se tiče staraca, outala sam im se prošle godine i nakon nekog vremena, su to sasvim ok prihvatili

s nekih 11 godina.
Imala sam dva dečka u životu. Sjećam se da sam jednom rekla da ne mogu ja to s dečkima, da su mi spolno predaleko za nešto romantično i seksualno. tad sam još uvijek bila u fazi negiranja. Nikad nisam bila niti homofobična niti autohomofobična, to nije bio uzrok mog negiranja, od homofobije sam totalno oprana.
Razlog mog negiranja je bila nevjerica. Pojma nemam zašto, ali mislila sam "ma neee, ne mogu ja biti lezbijka, baš ja, ma ne, nije". To mi je bilo nešto preegzotično da bih sebe svrstala tamo, iako sam osjećala privlačnosti prema ženama, od 11-te godine se prvi put sjećam, do danas. I tako sam ja mislila da nisam lezbijka dok me jednog dana nije sustiglo. A znakovi na putu su bile lezbijske scene koje bih negdje usput ulovila na TV-u, i koje su me uvijek zatresle do temelja. I tako sam onda rekla sebi "ok, ajd sad dosta, jesi, i baš ti jesi i točka."

Judina sestra je napisao/la:

To mi je bilo nešto preegzotično da bih sebe svrstala tamo, iako sam osjećala privlačnosti prema ženama, od 11-te godine se prvi put sjećam, do danas. I tako sam ja mislila da nisam lezbijka dok me jednog dana nije sustiglo. A znakovi na putu su bile lezbijske scene koje bih negdje usput ulovila na TV-u, i koje su me uvijek zatresle do temelja. I tako sam onda rekla sebi "ok, ajd sad dosta, jesi, i baš ti jesi i točka."

Znam ovaj osjećaj. Ja se živo sjećam one lez scene iz filma Femme fatale koji je prije 7 godina igrao u kinima... imam i nekih ranijih sjećanja.. uvijek su mi se iz nekog razloga takve scene urezivale u pamćenje.

A ovo za "egzotičnost", ha ha, i to mi je poznato. I meni se katkad činilo da je to jednostavno "nemoguće" da sam od svih ljudi na svijetu baš ja jedna od tih... al jbg... očito je tako

Erzsebet je napisao/la:

Judina sestra je napisao/la:

To mi je bilo nešto preegzotično da bih sebe svrstala tamo, iako sam osjećala privlačnosti prema ženama, od 11-te godine se prvi put sjećam, do danas. I tako sam ja mislila da nisam lezbijka dok me jednog dana nije sustiglo. A znakovi na putu su bile lezbijske scene koje bih negdje usput ulovila na TV-u, i koje su me uvijek zatresle do temelja. I tako sam onda rekla sebi "ok, ajd sad dosta, jesi, i baš ti jesi i točka."

Znam ovaj osjećaj. Ja se živo sjećam one lez scene iz filma Femme fatale koji je prije 7 godina igrao u kinima... imam i nekih ranijih sjećanja.. uvijek su mi se iz nekog razloga takve scene urezivale u pamćenje.

A ovo za "egzotičnost", ha ha, i to mi je poznato. I meni se katkad činilo da je to jednostavno "nemoguće" da sam od svih ljudi na svijetu baš ja jedna od tih... al jbg... očito je tako

da, neobičan osjećaj, jel da? Ali stoputa je bolje to nego autohomofobija. Ljudi koji su takvi se zbilja strašno muče. a je li ti bilo, kad si mislila da nisi lez jer ti je to nešto preegzotično, osjećala žaljenje što nisi, ili sreću, ili nešto treće...?

Osjećala sam kombinaciju nevjerice i ponosa

da da, i ja kužim ''egzotičnost''

wee, nisam sama! Ja sam nekako, u tom vremenu ignoriranja činjenice da sam lezbijka, osjećala prazninu. Ne u lošem smislu. Jednostavno sam živjela, družila se s ljudima i onda me jedan dan opalilo da sam si rekla "daj, ne seri više, dobro iti znaš da ono što osjećaš prema ženama nije ono što osjeća Paris Hilton kad traži bff na MTV-u, a dobro znaš da od dečki i tebe ništa, zato, ajde...". Sjećam se da sam prijateljici s kojom sam se tad družila poslala poruku. Ona mi je napisala nešto u stilu "Konačno".

Judina sestra je napisao/la:

wee, nisam sama! Ja sam nekako, u tom vremenu ignoriranja činjenice da sam lezbijka, osjećala prazninu. Ne u lošem smislu. Jednostavno sam živjela, družila se s ljudima i onda me jedan dan opalilo da sam si rekla "daj, ne seri više, dobro iti znaš da ono što osjećaš prema ženama nije ono što osjeća Paris Hilton kad traži bff na MTV-u, a dobro znaš da od dečki i tebe ništa, zato, ajde...". Sjećam se da sam prijateljici s kojom sam se tad družila poslala poruku. Ona mi je napisala nešto u stilu "Konačno".

potpisujem. Tako je išlo i kod mene, baš tako....samo što ja nisam poslala frendici poruku nego sam je pozvala na kavu..

U Osnovnoj školi su mi se svidjali i dečki i cure, a onda sam u 15.-oj godini izgubila svaki interes za muški rod. Mislila sam da je to samo prolazno, da još nisam naišla na tako dobrog dečka koji će me oboriti s nogu i dugo sam se mučila pitanjem jesam li ja ipak lezbijka. Onda su se pojavile t.A.T.u., i napokon sam si priznala - jesam! I to sam mirno i s ponosom prihvatila, ne pokušavajući biti nešto što nisam. A lipstick? Nikad nisam ni bila butch.

hmmm s nekih 13 god. sam skuzila da me privlace zene...u osnovnoj mi je se sam jednom svidao neki djecak...al onu,kosto se kazu teenagersku zaljubljenost sam prvi put osjetila prema jednoj djevojci...od toga trenutka,nikada mi se vise nije svidio muskarac...s nekih 16.god.postala sam svjesna da sam lez,i priznala to sebi...u tom periodu,do neke 16.g. bila sam butcica,to mogu priznati...oblacila sam se ko kakav deckic...dok nije moje prvo outovanje,mojoj najboljjoj prijateljici u 18 god.to nije promjenilo.jer mi se cini,da kad sam skrivala to u sebi,da sam lez odrazavalo se na moj vanjaski izgled tj.po oblacenju i ponasanju.no,kad sam se pocela outovat pojedinim,odabranim priajteljima,valjda oslabadanje,i tak to.moj se stil poceo mjenjati,sve vise i vise sma ajmo rec,postajala zenstvenija...sto mi je punooo drago,da je se tako desilo... komentari mojih prijatelja su bili super,prema tome sto sam se prozenstvenila,sad ne bih mogla izac van,a da nism dotjerana i nasminkana a i stil sam promjenila u tim godinama iz razloga,sto sam zakljucila..da cu moc naci si sebi djevojku koja voli zene,ak sam doista ZENA po svim osobinama...jer,da je zeljela biti s muskarcem bila bi,a ne treba zena,omalozavat sebe radi toga,sto je zena...i glumit muskarca,da bi osovojila zenu koju zeli.....

Hmmmm ovdje je dosta njih (da ne kažem svi) zamjetilo dosta rano da ih privlače cure.
Kod mene se to pojavilo oko moje 25-te god.
U moj život je ušla jedna cura kojoj sam se sviđala i počela je flertati samnom, tada sam imala dugogodišnju vezu sa dečkom. Koliko mi je bilo čudno mi se i svidjelo. Do tada sam na cure gledala samo i jedino kao prijateljice i ništa više. Da bi se i zaljubila u nju no to sam negirala. Ona se odselila i tada je počelo moje propitkivanje koje je trajalo 3 godine, prvo škicanja foruma, pa prvo odvaživanje da neć i napišem i tako sam upoznala svoju prvu curu i prekinula sa dečkom. Nakon nje se nisam vezala emotivno niti za jednog dečka.

"She Glows In The Dark" je napisala i moje razmišljanje pa da ne pišem isto drugim riječima citiram ju: "Svijet je šarolik i pun različitih krasnih ljudi tako da to nemogu sa sigurnošću reći..., ja se uvijek zaljubljujem u osobu a ne u spol. To što se već dugo za nijednog dečka nisam emotivno zainteresirala, ne znači da više nikada neću...No definitivno nisam jedna od onih koja bi curu prevarila s dečkom, jer to su obično predrasude prema biseksualnim osobama. Vjerna sam i posvećena 100 posto vezi sa osobom kojom jesam..."

Ja sam se prvi put poljubila sa curom u 2 srednje...tad sam imala decka sa kojim mi je bilo super...al taj poljubac je bio toliko intenzivan da sam mislila da cu se srusit....bolilo me u prsima sat vremena nakon toga...cijelu noc nisam spavala, cijelo vrijeme sam mislila na nju, razmisljala koji mi se vrag dogadja...cemu ovo sad...nisam kuzila nis. Ujutro se vidila sa tom curom...sve mi je bilo jasno...."bum tras" feeling kad su nam se oci srele...
Prekinula sa deckom, nastavila sa njom....Imala sam faze da mi treba neka muska sigurnost...onaj osjecaj kad te decko zagrli i poljubi, osjecaj neke zasticenosti...i dan danas mi se to zna dogodit da mi fali...Al, ne mogu prema njima nista osjecat emotivno, fizicka privlacnost se dogodi...no ne volim ni pokusavat nista sa njima kad znam da cu ih povrijedit...a cure...sa njima osjetim apsolutno sve sto se na ovom svijetu moze osjetit

Do srednje škole sam bila izrazito homofobična. Pred kraj srednje sam upoznala neke gay ljude, među njima i djevojku koja mi se svidjela na višoj razini od prijateljske. Iako se ništa nije dogodilo po tom pitanju i narednih nekoliko godina, tada sam skužila da mi vozim drugom trakom.

osjecala sam privlacnost prema zenskom i muskom rodu podjednako od kad se sjecam ali bas sam si to osvijestila pocetkom puberteta kada su krenula neka sanjarenja u krevetu lol.

da volim zene sam znala od malih nogu. to da sam lipstik sam saznala tek kada se napravio ovaj forum.

punk_kitten je napisao/la:

osjecala sam privlacnost prema zenskom i muskom rodu podjednako od kad se sjecam ali bas sam si to osvijestila pocetkom puberteta kada su krenula neka sanjarenja u krevetu lol.

takodjer