Razgovor blizanaca u majčinoj utrobi:
- Vjeruješ li u život poslije rođenja?
- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da
se pripremimo na život poslije rođenja.
- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće
izgledao?
- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći
hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati, i jesti svojim ustima,
pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti - poslije rođenja nema života.
- Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja.
Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada.
- Ali nitko se nije vratio od tamo. život se poslije rođenja završava. Osim
toga život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u
svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu?!? Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo
uopće postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da, moguće. Ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako
pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja
zapravo tek započinje....
