U knjizi "Anastazija. Zvonki cedar ruski", Anastazija se opisuje kao predstavnica drevne civilizacije, koja se do danas održala na području sibirske tajge.
Ona živi jednostavno i u suglasju s prirodom, kao što je prikazuje odlomak:
"Anastazija uopće ne misli na problem odijevanja i prehrane.
Hoda najčešće napola odjevena ili razodjevena.
Hrani se cedrovim oraščićima, nekakvom travom, jagodama i gljivama. Od gljiva jede samo sušene.
Sama nikad ne skuplja ni gljive, ni orahe, i ne pravi zalihe, spremnicu, čak ni za zimu.
Sve priprema mnoštvo vjeverica što nastanjuju ova mjesta.
Nema ničega neobičnoga u tome što vjeverice pripremaju hranu za zimu.
One to čine svugdje, slijedeći svoj prirodni nagon.
Mene je začudilo nešto drugo:
obližnje se vjeverice na pucketanje prstiju Anastazije utrkuju, ne bi li skočile na njezinu ispruženu ruku, i dale joj već oljuštenu, sitnu jezgru oraščića.
A kada Anastazija plješće po koljenu sagnute noge, vjeverice ispuštaju nekakav zvuk, kao da dozivaju, javljaju drugima, i počinju vući i slagati pred njom na travu sušene gljive i drugu hranu.
I čine to, kao što mi se učinilo, s velikim zadovoljstvom. Pomislio sam da ih ona obučava, no Anastazija je rekla da su njihova djelovanja gotovo nagonska, pa i vjeverica majka sama svojim primjerom tome uči mladunčad."
"Anastazija. Zvonki cedar ruski" Vladimira Megrea prva je knjiga iz ciklusa od devet knjiga pod nazivom "Zvonki cedar ruski".
To je knjiga o neobičnoj ženi koja vlada sposobnošću iscjeljivanja duše i tijela čovjeka.
Anastazija, pustinjakinja iz sibirske tajge, želi se razotkriti svijetu iscjeljujućom snagom svoje riječi:
zvukova i znakovlja iz dubina vječnosti, za koje kaže da ih je unijela u tekst ne bi li nam pomogla.
U jednostavnoj priči o ljekovitome cedru iz sibirske tajge, oko koje je strukturirana priča o Anastaziji i Vladimiru Megreu, nekadašnjem ruskom poduzetniku, autor knjige nosi poruku čovječanstvu o nužnosti promjene svjetonazora i stvaranju drukčijeg svijeta. Ideja nije nova, nego je samo na drukčiji način osviještena i originalnije zamišljena.
Anastazija nas samo želi podsjetiti da je trenutak da nešto učinimo upravo nastupio, i želi nas ugrijati svojim zračkom ljubavi i ujediniti u čistoći namjere.
Je li Anastazija "vidjelica", "svemirka" ili "čarobnjakinja", kako je zove ruski tisak, ili samo čovjek visokorazvijene mašte, koji nas želi ujediniti oko ideje dobra, prosudit će čitatelji.
Ona na neobjašnjiv način već uspijeva u svojim zamislima, što potvrđuje sve veći broj čitatelja ne samo u Rusiji, gdje se knjiga pojavila, nego i u srednjoeuropskim zemljama, poglavito Češkoj, gdje je to jedna od najčitanijih knjiga.
Hrvatski izdavač očekuje isto tako dobar odaziv i vjeruje da će Anastazija svojim zanimljivim izjavama zainteresirati hrvatske znanstvenike i iscjeljitelje i objediniti svojim idejama hrvatske čitatelje.
