"Ona prava"

Svi mi čekamo ili tragamo za "onom pravom" (osobom), no mnogi ljudi, kada ih netko upita kako ta "prava" osoba izgleda, tko i što bi ona trebala biti, zapravo ni sami nisu sigurni (pa i ne čudi da ju ne mogu naći). No, ako i imamo neke svoje uvjete/želje/prohtjeve/snove o tome tko i kakva bi to "ona prava" trebala biti, je li ona (samo zato) doista "the right" person, ili je samo "ona idealna"? Jer ako ja npr. kažem da bi za mene "ona prava" bila visokoobrazovana, karakterna, zabavna i open-minded žena koja voli kulturu i umjetnost, sluša operu i power/goth/symphonic metal i zna kuhati (jer ja ne znam i ne zanima me kuhača - barem ne za mješanje umaka... ), a onda takvu nađem i ona se ne zaljubi u mene, tada ona ne može biti "the One". S druge strane, pronađemo i skrasimo se sa osobom koja možda i nije "ona idealna", tj. ne uklapa se u tu našu idealnu "sliku" fizičko-psihološkog profila žene/osobe koja bi to trebala biti (e, u tom grmu leži zec!), ali u srcu osjećamo da je to (ta) "ona prava" i onda, jednog dana, ona pogine ili umre. I kako tada živjeti u bolnoj spoznaji (ili zabludi) da smo "onu pravu" našli, imali - i izgubili. Mora da je strašno. Zato mislim da je glupo uvjeravati sebe kako na svijetu za svakoga od nas postoji samo jedna "ona prava". Jer ako je to tako, onda je vjerojatnost da ju (pro)nađemo jednaka dobitku na lotu.
Dakle, što vama uopće znači izraz "ona prava"? Mah, there is no such thing. Right?

Ne vjerujem u onaj romantični san o jednoj jedinoj. Više je osoba u životu s kojima smo kompatibilni (to je jedino i bitno, ne postoji osoba koja je u svakom pogledu savršena za nas), tako da je bitno prvo dobro upoznati sebe, svoje mane i vrline i onda na temelju njih stvoriti kriterije. Ti kriteriji nisu isti kad imamo 15 i kad imamo 30, kao što nismo iste ni mi same, tako da nam ne odgovara uvijek isti tip osobe.
Osobno, padam na intelekt i smisao za humor, bitno mi je naravno i da je osoba psihiči i emotivno stabilna, dok ostalo varira. Muzika, filmovi itd su mi možda i bili jedni od kriterija u pubertetu, ali danas su mi definitivno pitanje kompromisa.
Srećom, Judina je i više nego što sam se ikad nadala da ću naći u osobi

Prava osoba je ona koja moze trpiti sa smiješkom tvoja sranja i mane!

Lako je voljet! Treba ljubav i zivjet u realnom svijetu! Tu nastaju problemi!

A to kakva ce vanjština ili kulturna i obrazovna uzdignutost opisivati Pravu osobu, ni malo nije važno!
Al je bitno jako poticati jedna drugu za "napredovaljem", kako bi vam život bio što lakši!

mala_od_hehe je napisao/la:

Prava osoba je ona koja moze trpiti sa smiješkom tvoja sranja i mane!

Citat :

A to kakva ce vanjština ili kulturna i obrazovna uzdignutost opisivati Pravu osobu, ni malo nije važno!

Meni je važno. Pa ipak imam(o) neke standarde, ne mogu baš s bilo kakvom i bilo kojom biti.

Ajoj, jako, jako teška tema,ali isto tako jako zanimljiva:)

Ja vjerujem u jednu osobu, srodnu dušu, izgubljenu durgu polovicu, ljubav na prvi pogled i ljubav za cijeli život. Odakle da počnem......
Naime, ja imam malo problema u ljubavi. Često puta mi se desi da se zagledam u nekoga, ali onda kad tu osobu upoznam kao da mi se zgadi. Uočim da ima neku manu,ali zaista malu i gotovo je. Sjećam se kad sam se jednom zagledala u jednu kolegicu sa faksa, koja je zaista zgodna, pametna i jako osebujna. Bila mi je divna do jednog trenutka kad sam shvatila da je malo djetinjastai bilo je gotovo. Prošlo ljeto sam upoznala jednu curu za koju su mi sve prijateljice goovorile da vrijedi probati,ali ja nikako i nikako. Mislim, mogu čak reći da mi se gadila malo. Pa onda, jedna određena osoba na koju su me zaista sve prijateljice nagovarale. Cura je super, super,ali ja ne mogu i ne znam zašto. Sve je to normalno, ali se čovjek zapita kad se to konstantno događa. I što se onda događa!? Ono, ono, ono, baš ono!!!! Događa se to da te nekaj u srcu probode kad ju prvi put vidiš i jednostavno znaš da je to zaista to. Događa se da je divna i savršena usprkos činjenici da ima možda čak i veće mane od onih prijašnjih. Najgore je to što uviđam mane i probleme,ali jednostavno mi to više nije važno i vjerujem do kraja u sve to. Nevjerovatna je ta snaga koju zaljubljen čovjek ima. Ma koliko god se puta razočarala i dalje vjerujem u tu vašu priču. A što se događa nakon što tu osobu izgubim? Ništa, ostaju osjećaji, ali idem dalje i vjerujem da će se jednog dana bockanje u srcu ponoviti. Vjerovatno će uslijediti period kad ću svaku curu uspoređivati sa prijašnjom i vjerovatno ću opet odbiti svaku curu,ali samo zato jer vjerujm u postojanje te " Jedne". Tko zna, možda vrijeme pokaže da je to bila ona prava ili možda pokaže da je bila samo jako slična onoj pravoj koja tek dolazi.
Nadam se da ste shvatile što sam htjela reći........ Kuham ručak, skačem okolo, tak da je ovo ispalo hrpa misli nagurano u 3 rečenice

Judina sestra je napisao/la:

Smatram da postoji puno pravih osoba u životu, na romantično-seksualni, prijateljski ili drugi način. To, naravno, ne znači da su mi te osobe potrošne jer znam da će ih biti mnogo, baš naprotiv, svaka mi je u životu jedinstvena i važna. Moja baba je meni posebna i to će mi ostati, makar se i rastale. Prije babe, smanjivala sam svoje kriterije jer sam bila gotovo uvjerena da neće naići nijedna koja će ih zadovoljiti. Međutim, došla je baba i vratila te kriterije, čak i one koje sam zauvijek otpisala.

Šta meni znači ono pravo? Ovako: idući kroz život, naučila sam da postoji strašno puno strogo individualnih mentalnih sklopova i da ne vidimo svi jednu stvar na isti način, dapače, vidimo ih na tisuće i tisuće različitih načina. Jedna će osoba ili dio nje jednoj osobi biti grozan, dok će drugoj biti predivan. Meni ono pravo znači da me osoba vidi kakvu jesam. Da ono što kažem i učinim bude shvaćeno onako kako sam ja to mislila. Zvuči jednostavno, ali komunicirajući i povezujući se s ljudima kroz život shvatila sam da to nikako nije.
Najjednostavnije: da druga osoba odražava mene kakva jesam. Da me ne vidi krivo, ili neke dijelove mene, nego da se moje viđenje mene podudara s njenim. I obratno, naravno.
Pravo je ono gdje nestaju sve te komplikacije međuljudskih odnosa. Gdje je sve protočno, lagano, shvaćeno, poznato, glatko i blisko.
A s ovim gore opisanim u paketu idu sve kvalitete koje većina nas želi. U protivnom, to ne bi bilo to.

Sve si jako lijepo napisala, ali nemam curu je mislila na onu pravu u ljubavi.

Ona prava postoji naravno, samo ne trebamo biti sebični i prihvatiti mane, kao što spremno prihvaćamo vrline...mislim tko smo mi da napravimo listu karakteristika koje su nam poželjne i čim naiđe netko tko malo odskače odmah mahnemo rukom i tražimo dalje, pa toliko ljudi se žali da nema nikoga pa kad upozna nekoga joj ova mi je preživčana, joj ova ovo, ova ono...
Više nas bi sigurno upoznale onu pravu (za koju vjerujem da postoji u više verzija, jer svaka će imati ono nešto posebno što prethodna nije) da jednostavno pružimo priliku, a ne da samo gledamo koja nama paše...

malena20 je napisao/la:

Ona prava postoji naravno, samo ne trebamo biti sebični i prihvatiti mane, kao što spremno prihvaćamo vrline...mislim tko smo mi da napravimo listu karakteristika koje su nam poželjne i čim naiđe netko tko malo odskače odmah mahnemo rukom i tražimo dalje

Skeptična sam prema ljudima koji nemaju nekakve kriterije i standarde. Ako mi netko ne paše, ne paše mi. Idem dalje. Što bih trebala?

Citat :

Više nas bi sigurno upoznale onu pravu (za koju vjerujem da postoji u više verzija, jer svaka će imati ono nešto posebno što prethodna nije) da jednostavno pružimo priliku, a ne da samo gledamo koja nama paše...

Kome drugom bi trebala pasati - mojoj baki?

"Ona prava" s karmičkog aspekta:

"U određenim se inkarnacijama dijelimo. Poput kristala i zvijezda, poput stanica i biljaka, i naše duše se dijele. Naša duša se pretvara u dvije, te nove dvije se dijele u još dvije, i tako se kroz nekoliko naraštaja rasprostranimo po velikom dijelu Zemlje. Dio smo onoga što alkemičari nazivaju Anima Mundi, Alma Mundi, Duša Svijeta. Kad bi se Duša Svijeta samo nastavila dijeliti, rasla bi, ali bi bivala sve slabija. Stoga, kako se dijelimo, tako se i ujedinjujemo. A to ujedinjenje se zove Ljubav. Jer kad se jedna duša podijeli, uvijek se dijeli na mušku (yang) i žensku (yin) polovicu. U svakom životu imamo tajanstvenu obavezu naći barem jednu od tih Drugih Polovica. Najveća Ljubav koja ih je razdvojila, namiruje se Ljubavlju koja ih ponovno ujedinjuje. Ljubav je sila koja nas ponovno spaja da bismo saželi sva iskustva rasuta u mnogim životima, na mnogim mjestima svijeta. Odgovorni smo za cijelu Zemlju, jer ne znamo gdje su naše Druge Polovice koje su nekad bile dio nas; ako su one dobro, i mi ćemo biti sretni. Ako su loše, patit će, iako nesvjesno, i dio nas. Iznad svega, naša je odgovornost ponovno se spojiti barem jedanput u svakom utjelovljenju s Drugom Polovicom koja će nam se zasigurno naći na životnom putu. Iako se to može dogoditi samo na trenutak, u tom trenutku rađa se tako jaka Ljubav koja opravdava ostatak našeg života. Mi možemo i pustiti našu Drugu Polovicu da prođe pored nas, a da ju ne prihvatimo ili čak ne primjetimo. Tada ćemo trebati pričekati još jedno utjelovljenje da bismo je ponovno sreli. I zbog našeg egoizma, bit ćemo osuđeni na najgoru kaznu. Samoću."

Nemam curu je napisao/la:

mala_od_hehe je napisao/la:

Prava osoba je ona koja moze trpiti sa smiješkom tvoja sranja i mane!

Citat :

A to kakva ce vanjština ili kulturna i obrazovna uzdignutost opisivati Pravu osobu, ni malo nije važno!

Meni je važno. Pa ipak imam(o) neke standarde, ne mogu baš s bilo kakvom i bilo kojom biti.

Oki, malo sam pretjerala, priznajem nije da bih mogla biti u vezi sa osobom koja ne zna zbrojit 2 i 2, ili da ne zna da je Isus bil Židov

Nemam curu je napisao/la:

Skeptična sam prema ljudima koji nemaju nekakve kriterije i standarde. Ako mi netko ne paše, ne paše mi. Idem dalje. Što bih trebala?

Naravno da treba imati kriterije, ali ne biti sitničav...mislim neću ja nikoga učiti, jer prva sam ta koja moram neke stvari utuviti sebi u glavu. Istina, ako ti ne paše, ne paše ti...ali ipak mislim da ljudi najviše griješe u tom što ne daju ni priliku toj osobi, tko zna s vremenom se pogled na neke stvari mijenja.

[/quote]Kome drugom bi trebala pasati - mojoj baki? [/quote]
Naravno, ali ako nam se u samom početku ne dopada, da damo šansu da je bolje upoznamo...mislim da se shvatilo da na to mislim...

malena20 je napisao/la:

Nemam curu je napisao/la:

Skeptična sam prema ljudima koji nemaju nekakve kriterije i standarde. Ako mi netko ne paše, ne paše mi. Idem dalje. Što bih trebala?

Naravno da treba imati kriterije, ali ne biti sitničav...mislim neću ja nikoga učiti, jer prva sam ta koja moram neke stvari utuviti sebi u glavu. Istina, ako ti ne paše, ne paše ti...ali ipak mislim da ljudi najviše griješe u tom što ne daju ni priliku toj osobi, tko zna s vremenom se pogled na neke stvari mijenja.

Kome drugom bi trebala pasati - mojoj baki? [/quote]
Naravno, ali ako nam se u samom početku ne dopada, da damo šansu da je bolje upoznamo...mislim da se shvatilo da na to mislim...[/quote]

Aha, htjela si reći da je u redu imati kriterije, ali da, prije nego donesemo neki zaključak i odluku u svezi određene osobe, prvo joj trebamo dati šansu da ju (dobro) upoznamo. It's true. Taj "prvi dojam" je precijenjen. First impression can often be - wrong impression. Nigdje ne treba više opreza, nego kad su ljudi u pitanju. Kada zmija odbaci kožu, ona je i dalje zmija. S ljudima (pak) nikada ne znaš...

Da, to sam htjela reći....ja se ispričavam ako sam bila nejasna, nekada hoću toliko toga reći, a ne mogu organizirano iznijeti te misli na monitor....

malena20 je napisao/la:

Naravno da treba imati kriterije, ali ne biti sitničav...mislim neću ja nikoga učiti, jer prva sam ta koja moram neke stvari utuviti sebi u glavu. Istina, ako ti ne paše, ne paše ti...ali ipak mislim da ljudi najviše griješe u tom što ne daju ni priliku toj osobi, tko zna s vremenom se pogled na neke stvari mijenja.

woow ..ti se meni sviđaš ..tj.tvoje razmišljanje

Jotta je napisao/la:

malena20 je napisao/la:

Naravno da treba imati kriterije, ali ne biti sitničav...mislim neću ja nikoga učiti, jer prva sam ta koja moram neke stvari utuviti sebi u glavu. Istina, ako ti ne paše, ne paše ti...ali ipak mislim da ljudi najviše griješe u tom što ne daju ni priliku toj osobi, tko zna s vremenom se pogled na neke stvari mijenja.

woow ..ti se meni sviđaš ..tj.tvoje razmišljanje

Pa kad je tako

malena20 je napisao/la:

Pa kad je tako

ma naišla sam na neke tvoje postove i sviđa mi se tvoje razmišljanje .. potpuno se slažem s tobom

Jotta je napisao/la:

malena20 je napisao/la:

Pa kad je tako

ma naišla sam na neke tvoje postove i sviđa mi se tvoje razmišljanje .. potpuno se slažem s tobom

A ja upravo lajkala tvoje ono u temi o bivsim...nisam ni skuzila da si to ti...eto vidis

malena20 je napisao/la:

A ja upravo lajkala tvoje ono u temi o bivsim...nisam ni skuzila da si to ti...eto vidis

hahaha lajk i za to