koliko se brzo zapalite i odlucite uci u vezu sa nekim?

dakle, koliko vremena vam treba proci u druzenju sa doticnom da bi ste se proglasili parom? jeste li brzo zapaljivi ili ste oprezni i vazete situaciju?
na otvaranje ove teme me je potaknuo topic o prevarama jer smatram da klimave veze i problemi u njima dolaze zbog toga sto je vecina parova uletjela u vezu na racun povrsnih poklapanja. da ne ispadne kako generaliziram, vjerujem u one price ljubavi na prvi pogled ali to je uistinu rijetkost i to su ekstremi.
nije cudo sto ima toliko varanja i problema na sve strane kada se dvoje ljudi odjednom suocavaju sa realnom osobom i kad im onaj idealizirani lik s kojim su prohodali prije par mjeseci pokazuje lice. onda smo svi skloni stvarati probleme i predbacivati partnerima ono sto oni nisu a mi smo mislili da jesu. (i ja sam to radila, da ne mislite kako se pravim pametna)
naime, postoji razlog zasto sam slobodna vec dvije godine, a taj je cinjenica da sam se zasitila onih teen ljubavi "bas si sexy i drago mi je da volis jesti tunu kao i ja, ajmo hodati". nakon fizicke privlacnosti koja mora biti zadovoljena nastojim nekog upoznati i sasvim sam zadovoljna da izlazimo skupa i da se neobavezno shevimo. medjutim, sa takvim stanjem stvari nisu zadovoljni ovi drugi jer bi odmah, na brzinu postavili stvari da smo par i nabiju mi osjecaj kao da sam njihova imovina. zato imam jos jedno pitanje, koliko prostora dajete u tim pocetnim upoznavanjima? mislite li da bi ja i mi svi odmah morali znati hocemo li ili necemo sa nekim biti u vezi?

Jako sam ozbiljna što se toga tiče, uvijek bila i ostala, za svoj ukus čak i preozbiljna tj. preoprezna. Jednostavno mi treba vremena da nekog upoznam, ne želim i ne mogu srljati u ništa. Ne dijelim lako intimnosti s drugim ljudima, nisam pretjerano otvoren tip osobe pa eto... možda je to jedan od razloga zašto mi tako puno treba.
Volim onaj osjećaj kad poznam osobu i kad ona poznaje mene, kad znamo sitnice jedna o drugoj, karakterne osobine koje na prvi pogled nisu uočljive ili ih ne pokazujemo i sl., a za sve to treba vremena.
Intimnosti s drugom osobom mi u osnovi nisu toliko potrebne da bih srljala u veze. Volim svoju samoću i ako je budem htjela podijeliti s nekim, želim da to bude osoba koju poznajem. Ipak, svakom dajem šansu da se upoznamo i nikad ne otpisujem nekoga nakon prvog susreta zbog nekih glupih razloga ili zato što, kako neki kažu, "nema kemije". Za mene se kemija pojavljuje tek nakon određenog vremena, a iznimka je jedino luda tinejdžerska zaljubljenost koja je ionako bila potaknuta viškom hormona.

Godinama sam bila cement, doslovno godinama.Sve emocije sam potiskivala i dugo, dugo držala u sebi, ne puštajući ikoga da mi se približi.Natezala sam se dosta dugo prije nego što sam završila u vezi koja je trajala 2 i pol godine, a i onda nije bila ono što sam ja od veze htjela da bude.Nakon toga opet sam postala cement i opet mi je trebalo dugo da bi ušla u veze, točnije, sa svima sam bila za jednu noć, ali u vezi nikakoda sam ušla jer sam bila prestravljena i jako sam se bojala takvog povezivanja.S nekim curama sam se mjesecima svakodnevno nalazila i kasnije bi završile zajedno, ali od veze nikada ni v.Totalno hladna, cijelo vrijeme.
Sve dok nisam upoznala svoju sadašnju curu.Zapalila sam se već nakon pola sada i vrlo brzo nešto pokušala jer mi se stvarno sviđala kao ni jedna do sada.Nakon što smo se znale 2 sata ona me pitala hoćemo li biti u vezi i ja sam rekla da.Cement se otopio, a ja nisam mogla vjerovati da sam tako brzo ušla u vezu jer to je sve ono što mi se u pravilu ne događa.

Ja se rijetko ali uvijek fatalno zaljubim...Ako vidim curu i na prvi pogled ili njenu riječ mi srce brže zakuca,to je definitivno nešto od čega polazim.Onda slijedi upoznavanje i proces analiziranja dali se ja sviđam njoj i slično.Jednom sam se gadno zaljubila u djevojku i opekla još gadnije tako da mi je to uništilo samopouzdanje od čega se i sad još oporavljam.Od tada mi se nekako samopouzdanje srozalo,pa uvijek kad mi se neka svidi pomislim da nema šanse da se takva osoba zapali za mene.A usto sam i prilično sramežljiva po tom pitanju pa nikad neznam procjeniti dali ta osoba ima neki thing za mene ili ne.I'm a mess...K tome imam i tendenciju da si u glavi idealiziram razvoj situacije između mene i te osobe pa ako se to tako i ne dogodi ostanem totano razočarana.Ipak,volim ići polako,jer ljudi imaju različite maske za svijet oko sebe (pa tako i ja) i ništa nije onako kako se na prvi pogled čini...

Koliko se brzo "zapalim", to ovisi o tome koliko će me neka cura uspješno "zapaliti". Jako se rijetko zaljubim, i kada se to dogodi, onda je uglavnom riječ o curi koju ja ne privlačim ili samo želi biti moja prijateljica. Ne sviđaju mi se "igrice" i šablone. Ako mi se neka cura jaaako sviđa, neću joj odmah "skočiti za vrat", ali neću ni čekati da "prođe baba s kolačima".

koliko vremena vam u prosjeku prode dok se ne bacite u krevet s osobom s kojom ste trenutno opcinjeni???

Puno. Jako puno.

dosta...iako moji hormoni vrlo brzo počnu divljati, strpim se i čekam da sve ide svojim tokom. samo jednom sam mislila sisama , a ne glavom pa sam navalila odmah ali je ta veza brzo propala

Pod trenutnom opčinjenošću misliš na zaluđenost? U svakom slučaju, vrijeme mi nije faktor, koji utječe na seks s nekom djevojkom/ženom. Ovisi o drugim stvarima

kratko. pre kratko, puno kraće od nekog normalnog prosjeka. al za sad je to tako funkcioniralo bez problema

A neznam...zadnji put mi je proslo tjedan dana....mislim da je to ok ako smo se vidjale svaki dan...

uglavnom mi dosta treba. Koliko god to dosta bilo, a kod mene nema striktnog vremenskog razdoblja jer su, naravno, osobe razne, moram s curom osjetiti neke osjećaje dublje od same seksualne privlačnosti. Mora mi nečim svojim u meni usaditi osjećaj da mi je po nečemu što mi je važno bliska. moram barem jednim dijelom osjetiti da je "moja". Pod moja podrazumijevam neku povezanost, bliskost. Naravno, kad se desi ljubav, tada je najbolje. Osjećaj da sam na sigurnom terenu, da se osjećam s njom sigurno mi je vrlo potreban.

a što ubiti znači dosta dugo?

Alex Ray je napisao/la:

a što ubiti znači dosta dugo?

i ja sam se to,bas pitala??? jel "dugo" odredeni vremenski period koji je potreban da vam se jave emocije prema toj osobi...mjesec,dva,tri...ili kraci vremenski period...bar za mene,su potrebne emocije da poljubim osobu,a osjecaj kad je zelim,a ponajvise osjecaj "voljenja" za odlazak in bed

Ne treba mi dugo, niti mi trebaju neke dublje emocije. Ako me osoba privuče, nemam potrebu čekati nekakavo "pristojno razdoblje", niti ću se osjećati loše, ali daleko od toga da je seks bolji kad su emocije uključene. Generalno ne volim famu oko seksa koja implicira da savršenu osobu, savršeno mjesto i vrijeme.

Netko je pitao što znači "dugo"... slažem se da je to pomalo nespretno sročeno.
Ako se viđam s osobom svaki dan, vjerojatno bi mi trebala 3-4 mjeseca za neke dublje emocije... mislim ovako je to jako glupo, jer ispada kao da se to računa preko neke matematičke formule. Ali u stvari, nekoliko mjeseci.

A ako se viđamo rjeđe, onda stvarno ne znam...

Naravno, malo alkohola, ples i noćni izlazak su ubrzavajući faktori. Kad hormoni polude, ne pita se za vrijeme .

Rajtam babu.Racionalizacija u takvim stvarima se svodi da na kraju svejedno popustimo osjećaju, bio on platonski ( čisto uzajamna ''animalna'' privlačnost) ili dublji.

Isuse. Jesam li ja jedina koja se (uglavnom) ne prepušta osjećajima?

Ma nisi, eto gore i Nicky, i JAAL...
Također, u mom slučaju se ne radi o pukom prepuštanju nekakvoj biblijski grešnoj požudi, ne prakticiram ni one night stand ni ništa slično, nego naprosto ako me osoba privuče intelektualno (što mi je daleko najveći turn on), znam da ni seks neće biti beznačajan, jer je temelj za neko dublje poznanstvo (ne nužno vezu) već ovdje.
Fala, Seh

U biti mi i ne treba vremena, ne da mi se čekati, osim ako je cura ta koja želi čekati.Što se mene tiče mogu i odmah prvi dan.

Uh Huh Her je napisao/la:

U biti mi i ne treba vremena, ne da mi se čekati, osim ako je cura ta koja želi čekati.Što se mene tiče mogu i odmah prvi dan.

Tako je i kod mene.

Erzsebet, you are not alone. Meni nije dovoljna samo seksualna privlačnost. Mora tu biti neke bliskosti. Dublje. ako prerano skočim u krevet osjećam se nekako...napadnuto i ugroženo. Mora tu postojati neki emocionalni temelj, opuštenost i bliskost da bih mogla tako nešto. Inače se kajem.

Veći mi je problem da mi se neko svidi, nego da s nekim ko mi se svidi završim u krevetu.

Virgin Mary je napisao/la:

Veći mi je problem da mi se neko svidi, nego da s nekim ko mi se svidi završim u krevetu.

Da, ili to.