Koliko god pisali o ponerologiji – nauci o zlu i patokraciji – vladavini psihopata, nećemo iscrpiti ovu temu. Koliko je ona važna počele su shvaćati i mnoge velike online tiskovine svijeta i vodeći stručnjaci na polju ekonomije i psihologije. Prije nekoliko godina, sve ljude koji su govorili kako je vladavina psihopata istinita i da nam ona kroji sudbinu, proglašavali bi čudacima i teoretičarima zavjere i u najmanju ruku takvi ljudi bi bili ismijani. Više se nitko ne smije!
Bloomberg online tiskovina je napisala:
„Korporativni posihopati“ su na čelu naših financijskih institucija i oni su krivi za naše financijske krize.
Clive R. Boddy, profesor na sveučilištu Nottingham Trent, fakultet poslovnih znanosti, je rekao:
„Oko 1% stanovništva su psihopate (Smatramo da je broj puno veći. Op. Ur.), oni zbog svojih psiholoških faktora i nenormalnih moždanih poveznica i kemijskih procesa u mozgu, nedostatka savjesti, pokazuju malo ili nimalo emocija i nisu u stanju iskusiti ikakve osjećaje, simpatiju, empatiju za druge ljude.“
Isti profesor je u tiskovini Journal of Business Ethics izjavio: „Takvi ljudi su iznimno hladni, proračunati, bezosjećajni, prema većini drugih ljudi i zbog toga stvaraju ogromnu opasnost u kompanijama i u društvu.“ Kako ljudi s očiglednim ozbiljnim karakternim nedostacima dolaze na vrh naizgled uspješnih kompanija? Boddy smatra da oni traže i nalaze moderne korporacije koje se nalaze u kaotičnom stanju uključujući i one korporacije koje se renoviraju, restrukturiraju ili koje prolaze kroz bilo kakve brze promjene, naročito kada je u pitanju brza promjena vodećih ljudi. Takve situacije dozvoljavaju rast kroz piramidu uprave uz pomoć šarmiranja i karizme, tako da njihova prava priroda ostaje u potpunosti nevidljiva i u takvim situacijama se oni drugim ljudima čine normalnima čak i savršenim liderima.
Boddy dalje piše: „Do zadnje trećine XX vijeka kompanije su uglavnom bile stabilne i u njima su se promijene sporo događale. Zaposlenje na kojemu je netko provodio cijeli radni vijek je bio jedan od najuobičajenijih načina da se netko polako penje u rangu i dokazuje kroz napredovanja.
To stabilno okružje je značilo da će korporativni psihopati biti vidljivi i da će ih se lako prepoznavati kao nepoželjne osobe zbog njihovih sebičnih egoističnih osobnosti i drugih etičnih nedostataka.“
U poznatom Wall Streetu stoji: „Brze promjene i dinamični razvoji kompanija se događaju naročito kada firme dolaze u privatne ruke ili kada se kompanije pretvaraju u javna društva u kojima se promjene i pregled dobiti obavlja svaka tri mjeseca – problemi nastaju kada se šarmeri počnu probijati kroz gomilu radnika i kada taj šarm postaje važan financijskim institucijama.“
U Boddyjevoj knjizi Corporate Psychopaths Theory of the Global Financial Crisis ili Korporativni psihopata – Teorija globalne financijske krize, stoji sljedeće:
„Ti ljudi su uspjeli utjecati na nedostatak moralnog okružja u cijelim organizacijama kako bi došli do velikog udjela vlasti i upravljanja.“
„Oni su uzrokovali krize jer su njihovi sebični umovi i želja za obogaćivanjem i vlašću te osjećaj moći i nadmoći nad drugima doveo do odbacivanja starih vrijednosti i koncepta u plemenitim obavezama, ravnopravnosti, poštenja i bilo koje druge socijalne vrijednosti.“
Čini se da takve osobe uopće ne brine kada prouzrokuju korporativnu propast ili kada upropaste radna mjesta desetaka tisuća radnika ili kada ukradu na milijune dolara i slično. Ti psihopati su u potpunosti nedotaknuti kaosom oko njih, ne brinu se za ljude koji su ostali bez posla, ušteđevine i investicije, i što je najgore imaju potpuni nedostatak žaljenja za onim što su uradili. Oni veselo lažu o njihovim dostignućima i događajima u kojima su sudjelovali, vrlo su uvjerljivi u svaljivanju krivice na druge za stvari koje su oni sami napravili.
Oni su sretni da se bez osude udalje s mjesta ekonomskih kataklizmi koje su sami napravili s ogromnom zaradom i novim ulogama, obično postaju savjetnici u vladama i to na mjestima gdje savjetuju vodeće političare kako da izbjegnu te iste ekonomske krize i kataklizme!
The Independent izvještava:
Gospodin Boddy nije jednina osoba koja se bavi ovom tematikom. U poznatoj knjizi Jona Ronsona: The Psychopath Test ili Psihopatski test, Profesor Robert Hare (najpoznatiji svjetski ekspert na području psihopatije) je rekao autoru knjige:
„Trebao sam više vremena provesti unutar američke burze. Serijski ubojice upropaštavaju obitelji. Korporativni, politički i religijski psihopati uništavaju društva!“
On je tada napravio nevjerojatno priznanje:
„U jednoj od glavnih investicijskih banaka, u kojoj sam radio, koristili smo psihometrijske testove da bi regrutirali novake s najviše psihopatskih osobina jer su njihove karakteristike odgovarale profilu starijeg korporativnog upravitelja.“
